Moć signala !!!



Dvoje nepoznatih mladih sjede jedno preko puta drugog za stolom pored. Muzika je preglasna pa razgovor prerasta u dovikivanje. Ne može sve da se kaže, podsvijest ne dozvoljava da se naruši pristojnost okruženja. Spuštenim pogledom i čašom u ruci koja lagano kruži po stolu saopštava da bi nastavio razgovor samo nije prijatno ovako preko stola. Ona prelazi na mjesto pored i naizgled svakodnevno druženje dobija novu notu, privatnosti i tajnovitosti.

Signali, razumjevanje, neverbalna komunikacija, slike koje znače hiljade riječi. Utapaju se u ritam muzike i postaju najljepši razgovor prožet energijom i momentom pokreta, PLES!

Salsa, son, rumba, bachata, merenge su plesovi različitih ritmova, pravila, držanja, kojima je zajedničko jedno: komunikacija između partnera. Jedan je zadužen da signalizira i vodi, druga da prihvata i prati onako kako ih inspiracija trenutka ponese. Postoji nekoliko elemenata plesa koje treba da usavršavamo kako bi ta komunikacija tekla bez prekida i onako kako smo zamislili. Iako su ti elementi saliveni u jedan širi kontekst potrebno ih je podijeliti na one koji su uloga partnera i one druge koje savladava partnerka.

Zadatak muškarca je da: vodi, poštuje ritam i obezbjedi sigurnost na podijumu.

Da bismo razgovarali neophodno je da znamo koje riječi koristimo i kako se one sklapaju u pravilne rečenice. Gramatika salse se sastoji od figura koje muškarac treba da osmisli ili nauči i signala kojima će voditi djevojku kroz carstvo improvizacije.
Svaki ples koji odigramo predstavlja umjetničko djelo za sebe. Trenutak u kom se daje signal mora da se poklopi sa muzičkim momentom kako bi se održali u ritmu. Ne smije se mijenjati ritam u sred figure, prelaziti sa plesa na jedan na ples na dva, već bi trebalo dozvoliti i djevojci da uživa u muzici kao i muškarac, da i ona osjeti sklad onoga što čuje sa onim što pokušava da pokaže.
Često možemo naići na žurkama na parove koji da bi pokazali šta znaju praktično iziskuju da svi ostali napuste žurku i ostave podijum samo za njih. Dužnost je momka da shvati okruženje i veličinu prostora i samim tim prilagodi izvođenje tako da se prijatno osjete i ostali parovi sa kojima dijelimo istu strast prema plesu. Nego, nekom drugom prilikom pišem o bontonu…

Uloga djevojke se ogleda takođe u tri stvari: tenzija ruke i tijela, praćenje i stil.
Nerijetko nailazim na mišljenja koja tvrde da u salsi sve zavisi od momka a djevojke su tu da budu lijepe i da samo prate. Izuzetno pogrešan stav koji vodi u zapostavljanje i sputavanje plesnog umijeća partnerki.
Ako uporedimo ples sa slikom na zidu momak je ram, a djevojka je konkretna slika. Ono što on zna da odigra, ona treba da zna isto tako samo obrnuto i u štiklama. Ako je momak izvor akcije, djevojkin pokret predstavlja cilj. Zbog toga komplikovanost ženskog plesa najbolje mogu da ukapiraju oni koji dugo vremena vode, pa onda pokušaju da igraju tako što će oni biti ti koji prate. Nagla krutost i nesigurnost su najčešće prva reakcija, što je sasvim normalno jer Ispratiti je isto pojam iza koga stoji mnogo znoja i truda.

Osnova vođenja leži u rukama, a najvažniji dio tijela za davanje signala jeste dlan(šaka). Partner je taj koji se prilagođava nivou partnerke, a da bi se otkrilo šta sve možemo odigrati potrebno je osjetiti partnerku. Početnih par taktova svake pjesme bi trebalo da krećemo u zatvorenom (echo) stavu, kad ćemo osjetiti stisak i tenzuju između partnera. Partnerka ne bi trebalo da kompletnu težinu prebaci na momka, a isto tako nesigurnost se prepoznaje u grču kompletnog tijela kad je teško povesti jednostavnim signalima djevojku u bilo koji pokret. Prva situacija najčešće vodi u špageti osjećaj kada momak može da daje najljepše moguće signale, djevojka neće reagovati jer je misaono odvojila dlan i ruku od ostatka tijela. Druga situacija iziskuje upotrebu veće snage za elemente koji bi trebalo da teku glatko. Zbog toga partneri treba da osluškuju sami sebe i da prokljuve nivo tenzije koji se nalazi između ove dvije krajnosti. Znaćemo da nam je držanje ruke i tijela u osnovi dobro ako uspijemo da prepoznamo suptilne signale i ako nam se taj signal prije zatraženog koraka odrazi na cijelo tijelo, ravnotežni centar. Kad kompletno tijelo reaguje različitim intezitetom pokreta na različit intezitet signala onda znamo da smo došli do trenutka kad ples predstavlje neku uzvišenu vrijednost poznatiju kao Zadovoljstvo.

U otvorenom i zatvorenom stavu dlanovi služe da naznače promjenu namjere, pravca kretanja, stava. Ukoliko imamo držanje sa obje ruke, uvijek je u trenutku signala jedna ruka glavna a druga ona koja samo upotpunjuje poziciju. Ukoliko imamo zatvoren stav, dlan koji je na leđima (sa prstima negdje između partnerkinih lopatica) služi da partnerka zna kad treba da ide za partnerom, otvori se na desno ili lijevo, pomjeri gornji dio tijela u talas ili zajedno pređu u linijsko kretanje. Promjenu tenzije partner treba da inicira prstima i donjim dijelom dlana u zavisnosti od strane kretanja. Tačka ili „i“ je fenomenalan trenutak za saopštavanje namjere i signala jer tad kompletno tijelo može da napravi pauzu. Zaustavljanje i najava signala bi trebalo da dođe prije „i“ bilo da se radi o djelimično povećanom stisku ili naglom zaustavljanju kompletnog tijela sa blagim pritiskom u svim kontaktnim mišićima. Kad partner ima namjeru da krene naprijed a djevojka nazad ona se iskazuje laganim prenosom težine i pritiskom bilo donjeg dijela dlana lijeve ruke ili kompletne podlaktice.

Rueda stav kad partneri igraju kao u ogledalu je najviše korišćen u salsi. Ono što je najvažnije za signale svih figura u ovom stavu je da se on daje na suprotnu stranu od pravca vođenja. Enchufla i vacilala su bazični primjeri ovog pravila sa signalima na spolja, odnosno unutra i vođenjem na unutra, odnosno spolja.
Nijedna figura nije naučena ukoliko ne znamo sve pojedinačne signale, stavove, promjene pravca kretanja i položaja. Što više naučenih figura to više elemenata za improvizaciju.

Igranje sa različitim partnerima različite fizičke visine i plesnog iskustva je najveći i najljepši blagoslov salsa plesača. Ovaj blagoslov nam dozvoljava da plesno upoznamo mnogo više ljudi nego što smo ikad u životu sanjali. Igranje sa manje iskusnim plesačima je jednako bitno kao i igranje sa nekim ko je na istom ili višem plesnom nivou od nas. Onaj ko kraće uči insistira na pravilima i pravilnom izvođenju ograničenog broja figura i stavova koje je do tog trenutka naučio. Ta činjenica koristi iskusnijim plesačima jer obnavljaju gradivo i ostaju u skladu sa naučenim osnovama.

Posle svega navedenog na red dolazi stil. Posebna grana plesa koja nas čini da se osjećamo lijepim i moćnim zbog sopstvenih postignuća. To saznanje nas često navede da se upuštamo u stilske elemente prije nego što savladamo signale, vođenje i praćenje. Rezultat je nerazumjevanje partnera i nesklad koji nas navodi na pitanje: „Šta to ja ne izvodim dobro da bih izgledao kao on/ona?“ Ispoštujmo redosled i onda neće biti potrebno ispravljati pogrešno naučeno, a znamo iz svake životne sfere da je to teže nego naučiti novo.

Onaj koji ovlada moći signala prije nego namigne nekom zna šta želi da im djeca studiraju 🙂 .

Veliki blogerski pozdrav u clave ritmu 2-3 vam želi,
DJ Monte Son

Advertisements
Ovaj unos je objavljen pod Tekstovi i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Zabeležite stalnu vezu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s